U našem blještavom svijetu u kojem se vrijednosti mjere vrijednostima mobitela, automobila, skupe odjeće, često zaboravimo da tamo negdje u srcu Afrike postoji svijet u kojem djeca često spavaju u kućama od blata, bez prozora, bez kreveta, na podu i žive na rubu gladi
…tamo gdje djeca idu u školu kako bi barem jednom dnevno imala obrok, a ponekad u školi i zaspu od gladi,i nitko ih ne dira jer je glad lakše prespavati,
…tamo gdje učionicu osvijetli jedino zraka sunca,
…tamo gdje djeca ne plaču za novom igračkom jer nemaju ni stare i gdje je njihova jedina igračka lopta napravljena od lišća banane.
Unatoč tome ima nešto na čemu im zavidimo, a to su široki osmjesi i radovanje malim stvarima.
Potaknuti situacijom, a srca puna ljubavi, učenici naše škole nastavljaju svoje sudjelovanje u humanitarnom projektu „Putokaz za Afriku“.
Ovu udrugu su osnovale dvije hrabre volonterke iz Hrvatske prije nekoliko godina i same suočene sa nehumanim uvjetima, i stresnim situacijama života djece u Ruandi. „Putokaz za Afriku“ pomaže djeci Ruande u školovanju i olakšavanju njihova teškog djetinjstva putem „kumstva“ i donacija dobrih ljudi, a sve kako bi djeca dobila jedan obrok, školski pribor, školsku uniformu.
Učenici 3.b razreda smjer „Modni tehničar“ sa svojim profesoricama Olgom Kolobarić i Marijom Valić odlučili su sve svoje znanje i sposobnosti koje su usvojili u školi prenijeti u izradu proizvoda koje su izradili za svoje male prijatelje u Africi. Naravno, velika želja, puno ljubavi i suosjećanja sa njihovim životima bila su dodatni poticaj za izradu prekrasnih torbi za djevojčice i hlača za dječake.
A kako je je to putovanje od ideje iz naše škole do isporuke u Africi izgledalo…
… i prekrasan osjećaj kada smo naše modele vidjeli na najljepšim manekenima i njihove osmjehe na licima.
Vrijedilo je!
Svjesni smo da ne možemo usrećiti i razveseliti svu djecu u Africi, ali i ova mala zrnca dobrote i ljubavi su dovoljna motivacija i poticaj da nastavimo i dalje pomagati.
I idemo dalje i izrađujemo nove haljinice koje će sigurno naći svoj put do Afrike i razveseliti neke druge djevojčice.
Tekst i fotografije: Marija Valić